Udata sam, imam 42 godine i dve ćerke u pubertetu, jednu od 14 a drugu od 12 godina. Ni jedna ni druga ne pokazuju mi dovoljno poštovanja. Jedna mi stalno tera inat i protivi se svemu što joj kažem, a druga stalno ponavlja „Važi, mama.“ I tera po svome. Za njih moja reč očigledno nema nikakvu težinu. Ponekad poludim i kaznim ih obe. Tada često uvedem nova pravila „kućnog reda.“ Ali ona traju samo po par sati ili dana.
Moj najveći problem je popuštanje i neodlučnost. To je stalno prisutno. Na primer, ako starija traži novac za nešto, ja prvo odbijem, ali kada ona krene da se svađa sa mnom, plače i lupa vratima, na kraju popustim, samo da bih stavila tačku na torturu. Za razliku od mene, mog muža skoro sve slušaju iako nikada nije digao ruku na njih. Ali kad nešto kaže, on je rekao. Šta da promenim kod sebe da bi moje ćerke počele i mene da poštuju i shvataju jednako ozbiljno kao i mog muža?
Draga NN, da li ste primetili da vaše pitanje sadrži bar pola odgovora? Vaš problem je u neku ruku lak za rešavanje, a u drugu težak.
Hajde da vidimo najpre u kom smislu je lak! Pre svega, vi znate ime svog problema – neodlučnost i nedoslednost. U samom problemu se krije i njegovo rešenje: treba da svojoj deci, kad god je to potrebno, jasno, smireno i odlučno stavljate do znanja šta se od njih očekuje. Ono što vam takođe olakšava situaciju je zdrav model ponašanja vašeg muža prema njima. On vam može biti od velike koristi. Od danas posmatrajte njegovo ponašanje i uočavajte pravilnosti. Takođe, kad god ne znate šta da radite, upitajte se: „Kako bi sada postupio njihov otac?“
Zašto je onda ovaj zadatak u neku ruku ipak težak? Najviše zbog toga što je jedan odnos mnogo teže menjati nego ga graditi po prvi put. Vaše ćerke će, budući da su navikle na vašu popustljivost, u početku pružati otpor ovoj promeni. Ali nemojte da vas ovo brine! Znate kako kaže naš narod – „Svakog čuda tri dana dosta.“ Veoma je važno da svoju odlučnost ne pokazujete samo rečima, već i intonacijom, i držanjem, i svakako postupcima. Takođe je veoma važno, kada jednom nešto kažete, da se dosledno toga držite inače vas niko neće uzimati za ozbiljno.
Da biste pomogli sebi da ostanete dosledni, pre nego što saopštite svoju odluku, uvek postupite po principu „triput meri, jednom seci.“ Ako niste sto posto sigurni, dajte sebi vremena da razmislite, da se ne biste posle kajali.